Zašto Rusija napada nuklearke u Ukrajini? Teorija igara nudi odgovore

NAPADI Rusije na ukrajinske nuklearke izazvali su u Europi i svijetu burne reakcije te strah od mogućeg zračenja i nuklearne eskalacije rata.

Ruske vojne snage prvo su 24. veljače zauzele Černobil, a potom je ove srijede nuklearna elektrana koja je doživjela havariju 1986. isključena iz električne mreže. Telefonske komunikacije bile su prekinute, a u elektrani je bilo blokirano 200-tinjak tehničara i čuvara.

Nakon toga je 4. ožujka topnička vatra uzrokovala požar u administrativnoj zgradi NE Zaporižja, najveće nuklearke u Europi. Nedugo poslije gašenja požara ruska je vojska zauzela elektranu.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij optužio je u petak Moskvu da provodi “nuklearni teror” i da želi “ponoviti” katastrofu u Černobilu.

Međunarodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA) osudila je napade ruske vojske na nuklearke, no objavila je da oni nisu uzrokovali curenja radioaktivnog materijala.

Budući da eventualna nuklearna havarija u Ukrajini predstavlja podjednaku prijetnju i za Europu i za Rusiju, nameće se pitanje zašto ruski predsjednik vuče tako opasne poteze.

Teorija igara – odvraćanje prijetnjama  

Neke moguće odgovore na ova pitanja može ponuditi teorija igara, grana primijenjene matematike koja izučava strategijske situacije, odnosno situacije sukoba i kooperacije u kojima uspjeh nekog racionalnog sudionika u odlučivanju ovisi o odlukama drugih racionalnih osoba.

Tu treba krenuti od osnovne logike odvraćanja koja podrazumijeva mogućnost uzajamnog uništenja.

Ekonomska analitičarka Vedrana Pribičević, profesorica u Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa (ZŠEM), dobro upućena u teorije igara, kaže da se ideja hladnoratovskog gomilanja naoružanja da bi se osigurao mir možda može činiti kontraintuitivnom, no da ipak funkcionira.